Bruno je na facebooku objavil tole:
"U rukavicama mi je ionako prevruće" - o nešto drugačijem shvaćanju one duhovne maksime prema kojoj je mudro uvijek prihvatiti sve kakvo jest i o apsurdima do kojih nas to može dovesti.
Prihvatiti nekoga kakav jest znači ne pokušati ga mijenjati, ali ne i pomiriti se sa svime što ta osoba donosi u naš život! Ako prihvaćamo partnera koji nas ne zna cijeniti i voljeti, to ne znači da prihvaćamo njega kakav jest, nego da imamo toliko nisko samopoštovanje pa nismo ni svjesni da zaslužujemo bolje.
Prihvatiti nekoga kakav jest ne znači trpjeti njegovu nedoraslost i pristati na odnos koji ta osoba želi imati s nama. Dakle, možemo prihvatiti nekoga kakav jest, ali i dalje odabrati koji odnos želimo imati s njim jer ne možemo biti izvrsni prijatelji ili partneri s bilo kim. Želimo li biti sretni s nekim, ta osoba mora znati primati naše blagoslove i davati svoje, inače ne koristimo svoj potencijal. Žalosno je odreći se svojih potencijala i, zapravo, svojega života samo zato da bismo bili s osobom koja nas ne zna cijeniti i poštivati.
Dakle, mogu prihvatiti osobu kakva jest (i sve izvrsno i sve ne tako izvrsno u njoj) i ne mijenjati je jer shvaćam da to nije moja uloga, ali to nikako ne znači da ne smijem odabrati kakav ću odnos razvijati s tom osobom. Potpuno je normalno i zdravo imati određene kriterije za svoje prijatelje i partnere jer besmisleno je forsirati blizak odnos s osobama s kojima objektivno nemate dovoljno zajedničkog da biste stvorili zajednički svijet, intimu i povjerenje.
Upam, da še znate toliko hrvaško ... Se samo meni zdi, ali v besedilu res manjka cel kup vejic?
Nemci so tudi zelo malo uporabljali vejice; po zadnji slovnični reformi, pa so postala pravila dokaj podobna našim in vejic je več.
P.S.
To je moja 700 objava na blogu.